Nepromjenjive vrste riječi

Prilozi označavaju okolnosti vršenja glagolske radnje.

Prijedlozi su riječi kojima se izriču odnosi među imenicama i zamjenicama.

• bez tebe, uz majku, na stolu, usprkos poteškoćama, pred njom, s njim, o Janu
• razlika između prijedloga i priloga:
  • prilog odgovara na pitanje Kamo? Kada?
  • prilog se prilaže glagolu
    • Dolazim poslije.
  • prijedlog označuje odnos među imenicama (određuje padež imenici)
  • prijedlog se prilaže imenicama
    • Poslije kina idemo na piće.
• prijedlog zbog upotrebljavamo kada izričemo uzrok
  • Nisam došao u školu zbog bolesti. (Zašto?)
• prijedlog radi upotrebljavamo kada izričemo namjeru
  • Vježbam radi zdravlja. (S kojim ciljem?)
• prijedlog kroz označava kretanje - ne upotrebljava se za izricanje sredstva ili vremenske odrednice
  • Popravit će se kroz vrijeme > Popravit će se tijekom vremena.
  • Djeca uče kroz zabavu. > Djeca uče zabavljajući se.
  • Kroz glazbu razvijamo svoju nutrinu. > Glazbom razvijamo svoju nutrinu.
• prijedlog s ili sa: sa pišemo kada riječi započinje suglasnicima s, š, z, ž (sa školom), suglasničkim skupinama ks, ps, pš (sa Ksenijom), ispred zamjenice mnom (sa mnom) i kada je iza samo jedan glas (zamjena l sa o)

Veznici su riječi koje povezuju dvije riječi, skupine riječi ili rečenice.

• konjunktori (veznici nezavisnosloženih rečenica):
  • sastavni: i, pa, te, ni, niti
  • rastavni: ili
  • suprotni: a, ali, nego, no, već
  • zaključni: zato, dakle
  • isključni: samo što, jedino što, tek što
• subjunktori (veznici zavisnosloženih rečenica):
  • premda, iako, kao, da, dok, jer, kakav, kamo…
• konektori (vezna sredstva na razini teksta)
  • međutim, s obzirom na to, na temelju toga, naime, s jedne strane, s druge strane…
  • važno je njima povezivati rečenice eseja i sažetka

Uzvici su riječima kojima se izražava:

• osjećaj i raspoloženje (oh, jao, bljak, eh, joj, o)
• zvukovi u prirodi (fiju, tres, buć, bum)
• dozivanje i poticanje (hej, halo, oj)

Čestice su riječi koje same nemaju značenje, ali imaju svrhu oblikovanja ili preoblikovanja rečeničnog ustrojstva.

• nesamostalne čestice:
  • upitne: li, zar
  • potvrdna: da
  • niječna: ne
  • poticajna: neka, hajde
  • pokazuje poredak: put(a) (jedanput, dva puta)
  • pojačajna: god (tkogod), i (I jučer si kasnila.)
  • upućivačke: evo, eto, eno
• samostalne čestice (modifikatori) - čestice koje modificiraju cijelu rečenicu
  • nažalost, vjerojatno, uglavnom, srećom, nažalost, zaista, bez sumnje…
    • On je, nasreću, preživio.
• važno je njima povezivati rečenice eseja i sažetka