Leksikologija i raslojenost leksika

Leksikologija je jezikoslovna disciplina koja proučava leksički sustav jezika. Glavna leksička jedinica je leksem – riječ kao ukupnost značenja i oblika.

Leksikologija proučava:

• raslojenost leksika
• semantičku strukturu višeznačnica
• semantičke odnose među leksemima
  • antonimiju
  • hiponimiju
  • homonimiju
  • meronimiju
  • paronimiju
  • sinonimiju
• sintagmatske odnose
• tvorbu riječi
• etimologiju
• onomastiku
• terminologiju
• frazeologiju

Leksik se može podijeliti u različite kategorije ovisno o određenim razlikama u oblicima i uporabi riječi. Raslojenost može biti područna, vremenska i funkcionalna.

Područna raslojenost leksika

• Lokalizam je leksem specifičan za neki mjesni govor.
• Regionalizam je leksem specifičan za područje veće od mjesnog govora, a manje od narječja.
• Dijalektizam je leksem specifičan za područje cijelog narječja.

Vremenska raslojenost leksika

• Aktivni leksik svi su suvremeni leksemi koji su u aktivnoj upotrebi u nekom jeziku.
• Pasivni leksik leksemi su koji su izašli iz uporabe ili se vrlo rijetko koriste. U pasivni leksik ubrajamo: arhaizme, historizme, nekrotizme i knjiške lekseme.
  • Arhaizam je leksem koji je izašao iz upotrebe uslijed unutarjezičnih razloga.
    • izrazni – sada se koristi druga riječ: polza – korist
    • značenjski – označavali su nešto drugo: luka – livada
    • tvorbeni – zastarjeli tvorbeni postupci: ljepost – ljepota
    • fonološki: parst – prst
    • pravopisni, grafijski: sviet – svijet
  • Historizam je leksem koji je izašao iz upotrebe uslijed izvanjezičnih razloga: ono što leksem označava prestalo je postojati pa nije bilo potrebe da se on koristi. Ako dođe do promjene u izvanjezičnim okolnostima, riječi se mogu vratiti u upotrebu – postaju oživljenice.
    • ban, banovina, surka, kmet
    • oživljenice: županija, satnik
  • Nekrotizam je leksem karakterističan za leksik jednog književnika koji nikad nije prešao u aktivnu i široku upotrebu.
  • Knjiški leksem vrsta je leksema koja se pojavljuje samo u knjigama, najčešće u rječnicima i nerijetko je riječ o purizmima.
    • parfimerija – mirisnica

Funkcionalna raslojenost leksika

Obilježjima funkcionalnih stilova bavi se stilistika, a leksikom svakog pojedinog stila leksikologija.

• znanstveni stil
  • sadržava termine (stručne nazive) za točno i precizno određivanje pojmova o kojima se govori
  • objektivan, racionalan, nedvosmislen
  • znanstvena područja
  • tekstovi: znanstveni radovi, predavanja, referati...
• administrativni stil
  • sadržava birokratizme (isključivo samo jednu od nekoliko istoznačnica) kako bi zadržao objektivnost i jednoznačnost
    • npr. postaviti pitanje (pitati), izvršiti uplatu (uplatiti)
  • objektivan, klišejiziran (ustaljeni izrazi), jasan
  • česti pleonazmi
  • područje: ekonomija, politika, uprava
  • tekstovi: zakoni, pravilnici, obrasci, zapisnici...
• publicistički stil
  • sadržava žurnalizme (ustaljene izraze) koji se odnose na pojedinu tematiku
    • npr. neriješeno pitanje
  • miješanje objektivnosti i subjektivnosti, miješanje leksema iz drugih stilova (termini, poetizmi)
  • ovisi o vrsti i namjeni, funkciji teksta (informativna, reklamna, zabavna...)
  • upotreba posuđenica i internacionalizama
  • uporaba standardnoga jezika
  • područje: mediji (internetski portali, tiskovine, televizija, radio)
  • tekstovi: vijest, komentar, kolumna, osvrt, članak...
• književnoumjetnički stil
  • sadržava poetizme (figure i trope) koji odudaraju od standardnog i uobičajenog jezika
  • subjektivan, osjećajan, višeznačan
  • individualnost
  • sadrži riječi iz svih leksičkih slojeva
  • područje: književnost
  • tekstovi: romani, bajke, pjesme, drame...
• razgovorni stil
  • sadržava žargonizme (riječi svojstvene određenoj društvenoj skupini)
  • sadržava kolokvijalizme (riječi svojstvene neslužbenoj komunikaciji)
  • sadržava vulgarizme (nepristojne izraze)
  • jednostavne rečenice
  • obiluje poštapalicama
  • svojstven usmenoj i pisanoj (e-poruke, pisma...) neslužbenoj, svakodnevnoj komunikaciji