Književnost je postojala mnogo prije izuma pisma, ali nastavila je postojati i nakon što su se njezini oblici počeli zapisivati. Otkad postoji jezik, zajednice su usmeno prenosile sadržaje. Pripovjedač ili kazivač izvodili su djelo slušateljima, koji bi to djelo upamtili i prenosili na sljedeće generacije. Zbog toga se tekst mijenjao i autor je bio anoniman.
Međutim, kako bi se djela što lakše pamtila i kako bi se što više originalne verzije sačuvalo, oblici koji su se upotrebljavali bili su formulaični, odnosno postojali su određeni
vrijeme
od čovjekovih početaka
od pojeve pisma (4./3. tisućljeće pr. Kr.)
primatelj
kolektiv, zajednica
pojedinac
autor
anoniman
zna se tko je
tekst
nema stalan oblik
stalan, utvrđen oblik
namjena
slušanje
čitanje
Usmenoj i pisanoj književnosti zajedničko je stvaranje djela jezikom, podjela na književne rodove i vrste i to što obje postoje i danas.
Usmeni književni oblici
U usmenoj su književnosti postojali (i još uvijek postoje) brojni književni oblici, a neki su se od njih donekle promijenili i ušli u umjetničku književnost.
- usmene prozne vrste (
jednostavni oblici ): mit, bajka, basna, predaja, legenda, anegdota, vic, zagonetka, poslovica usmena poezija : lirska, epska i lirsko-epska poezija- govornički oblici: zdravica, brojalice, rugalice, basma
- folklorna drama
U jednostavne književne oblike ubrajamo mit, bajku, basnu, predaju, legendu, anegdotu, vic, zagonetku i poslovicu. Ove se književne vrste nazivaju jednostavnim oblicima zbog svoje kratkoće, tj.
Isprobaj potpuno besplatno!
Registracijom dobivaš besplatan*
pristup dijelu lekcija za svaki predmet.