Glagoli i glagolski oblici

• Glagoli su promjenjiva vrsta riječi kojima se izriče radnja (govoriti, čitati, pisati), stanje (spavati, ležati, postojati) i zbivanja (kišiti, sijevati, klijati).
  • mijenjaju se po licima - sprezanje ili konjugacija
  • gramatičke kategorije:
    • lice
      • govorna: govorim, govorimo
      • sugovorna: govoriš, govorite
      • negovorna osoba: govori, govore
    • broj
      • jednina: govorim, govoriš, govori
      • množina: govorimo, govorite, govore
    • vrijeme
      • prošlost: govorio sam, bio sam govorio, govorah, izgovorih
      • sadašnjost: govorim
      • budućnost: govorit ću, budem govorio
    • način
      • indikativ - glagolski izrični način
        • Razgovarali smo.
      • imperativ - naredbeni način
        • Razgovaraj sa mnom!
      • kondicional - pogodbeni način
        • Razgovarao bih s tobom.
      • optativ - željni način; najčešće se izražava glagolskim pridjevom radnim, izrazima da bi, neka bi
        • Živjeli!, Hrvatski govorili!, Neka te sreća prati!, Proklet bio! Blagoslovljeni bili!
    • vid
      • svršenost - na pitanje “Može li se dugo raditi?” odgovor je niječan
        • izgovoriti, nacrtati, napisati, riješiti
      • nesvršenost - na pitanje “Može li se dugo raditi?” odgovor je potvrdan
        • govoriti, crtati, pisati, rješavati
      • dvovidni glagoli - glagoli koji mogu biti i svršeni i nesvršeni, ovisno o kontekstu
        • biti, vidjeti, čuti
        • glagoli vezani uz jelo (doručkovati, ručati, večerati)
        • glagoli strana podrijetla na -irati (telefonirati, intrigirati, parkirati)
        • pogrešno je dodavati prefikse: zaintrigirati, sparkirati se, zakomplicirati
  • po predmetu radnje glagoli mogu biti:
    • prijelazni glagoli - uz sebe imaju imenicu u akuzativu bez prijedloga kao predmet radnje (radi se o izravnom objektu)
      • Čitamo knjigu.
    • neprijelazni glagoli - uz sebe imaju imenicu u kosim padežima te u akuzativu s prijedlogom (radi se o neizravnom objektu ili priložnoj oznaci)
      • Razmišljam o njima.
    • povratni glagoli - uz sebe imaju povratnu zamjenicu se
      • Brine se za tebe!

• Jednostavne glagolske oblike čini samo jedna riječ:
  • infinitiv - neodređeni glagolski oblik koji prepoznajemo po nastavcima -ti (kuhati) i -ći (peći)
    • glagoli na -ći zapravo imaju nastavak -ti: mog-ti (moći), rek-ti (reći), pek-ti (peći)
      • kaže se da se gt, kt i ht mijenjaju u ć
    • dio glagola koji ostaje kada se makne nastavak -ti zove se infinitivna osnova (pis-a-ti)
    • infinitiv služi:
      • kao dopuna glagolima:
        • Dijete je naučilo čitati vrlo rano.
      • za tvorbu futra prvoga:
        • Putovat će svijetom.
        • Oni će putovati svijetom.
  • prezent - glagolski oblik kojim se izriče sadašnje vrijeme
    • pjevam, pišem, volim, kupujem, sviram
    • nastavci za tvorbu prezenta jesu: -m, -š, -Ø , -mo, -te, -e/-u (hodam, hodaš, hoda, hodamo, hodate, hodaju)
    • dio glagola koji ostaje nakon što se izostave nastavci za glagolska lica zove se prezentska osnova (piš-e-m, piš-Ø-u)

• aorist: prošlo vrijeme koje se tvori od svršenih glagola
  • infinitivna osnova + nastavci:
    • -h, -Ø, -Ø, -smo, -ste, -še (ako infinitivna osnova završava na samoglasnik)
      • ubrah, ubra, ubra, ubrasmo, ubraste, ubraše
    • -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše (ako infinitivna osnova završava na suglasnik)
      • ispekoh, ispeče, ispeče, ispekosmo, ispekoste, ispekoše

• imperfekt - prošlo vrijeme koje se tvori od nesvršenih glagola
  • infinitivna osnova + nastavci
    • nastavci za imperfekt sastoje se od dvaju dijelova:
      • nastavka za imperfekt: -a-, -ja-, -ija-
      • nastavka za lice i broj:
        • jednina: -h, -še, -še
        • množina: -smo, -ste, -hu
    • nastavak (sufiksalni morfem) infinitivne osnove -a- zamjenjuje se nastavkom (sufiksalnim morfemom) imperfektne osnove -ā-:
      • -āh, -āše, -āše, -āsmo, -āste, -āhu (pisah, pisaše, pisaše, pisasmo, pisaste, pisahu)
    • nastavak (sufiksalni morfem) infinitivne osnove -Ø-, -i-, -je- zamjenjuje se nastavkom (sufiksalnim morfemom) imperfektne osnove -jā-:
      • -jāh, -jāše, -jāše, -jāsmo, -jāste, -jāhu (vođah, vođaše, vođaše, vođasmo, vođaste, vođahu)
    • nastavak (sufiksalni morfem) infinitivne osnove -Ø- zamjenjuje se nastavkom (sufiksalnim morfemom) imperfektne osnove -ijā-:
      • -ijāh, -ijāše, -ijāše, -ijāsmo, -ijāste, -ijāhu (pecijah, pecijaše, pecijaše, pecijasmo, pecijaste, pecijahu)

• imperativ - zapovjedni način
  • glagolski oblik kojim se izriče zapovijed, opomena, zabrana, molba
  • ne ostvaruje se u prvom licu jednine
  • u trećem licu upotrebljava se čestica neka + glagol u prezentu (neka piše, neka pišu)
  • prezentska osnova + nastavci:
    • -j, -jmo, -jte (pij, neka pije, pijmo, pijte, neka piju)
    • -i, -imo, -ite (moli, neka moli, molimo, molite, neka mole)
    • -ji, -jimo, -jite (miči, neka miče, mičimo, mičite, neka miču)
    • -aj, -ajmo, -ajte (pjevaj, neka pjeva, pjevajmo, pjevajte, neka pjevaju)
  • Ako prezentska osnova završava sufiksalnim morfemima (nastavcima) -ē- (met-ē-m) i -ī- (mol-ī-m), ti glagoli dobivaju sufiksalni morfem -i- u imperativu (moli!; meti!).
  • Ako prezentska osnova završava sufiksalnim morfemom -jē- (da-jē-m), ti glagoli dobivaju sufiksalni morfem -j- (daj!).
  • Ako prezentska osnova završava sufiksalnim morfemima -ā- ili -aj- (čit-ā-m), ti glagoli dobivaju sufiksalni morfem -āj- u imperativu (čitaj!).
  • Glagoli koji završavaju na -ati (pisati) s prezentom na -em (piš-e-m) uglavnom dobivaju nastavke -ji, -jimo, -jite. Kod takvih glagola uvijek dolazi do jotacije (pis-ji > piši!).
• glagolski pridjev radni: na infinitivnu osnovu dodaju se nastavci:
  • • -o, -la, -lo, -li, -le, -la (kupio, kupila, kupilo, kupili, kupile, kupila)
• glagolski pridjev trpni: na infinitivnu osnovu dodaju se nastavci:
  • • -n (otpjevan, otpjevana, otpjevano, otpjevani, otpjevane, otpjevana)
    • -en (rečen, rečena, rečeno, rečeni, rečene, rečeni)
    • -jen (rođen, rođena, rođeno, rođeni, rođene, rođena)
    • -t (oduzet, oduzeta, oduzeto, oduzeti, oduzete, oduzeta)
• glagolski prilog sadašnji - njime se izriče radnja koja se odvija istovremeno kada i radnja glavne surečenice
  • tvori se od nesvršenih glagola tako da se glagol stavi u treće lice prezenta množine i doda mu se nastavak -ći:
    • gledajući, govoreći, pjevajući, budući, hoteći (htijući)
• glagolski prilog prošli - njime se izriče radnja koja se odvija prije radnje glavne surečenice
  • tvori se od svršenih glagola tako da se infinitvnoj osnovi glagola doda nastavak -vši ili -avši:
    • pogledavši, izgovorivši, otpjevavši, bivši, htjevši (hotjevši)

• Složeni glagolski oblici sastoje se od dvije ili više riječi:
  • perfekt - glagolski oblik kojim se izriče prošlo vrijeme
    • tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog
      • govorio sam, govorio si, govorio je, govorili smo, govorili ste, govorili su
  • pluskvamperfekt - pretprošlo vrijeme koji se izriče radnja koja se dogodila u prošlosti prije neke druge radnje
    • tvori se od perfekta ili imperfekta pomoćnoga glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
      • bila sam voljela, bila si voljela, bila je voljela, bile smo voljele, bile ste voljele, bile su voljele
      • bijah voljela, bijaše voljela, bijaše voljela, bijasmo voljele, bijaste voljele, bijahu voljele
        • Svi su bili došli kada se on pojavio.
  • futur prvi - glagolski oblik kojim se izriče buduće vrijeme
    • tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva
      • učit ću, učit ćeš, učit će, učit ćemo, učit ćete, učit će
  • futur drugi - glagolski oblik kojim se izriče predbuduće vrijeme; njime se izražava radnja koja se treba dogoditi prije neke druge radnje
    • tvori se od prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog
      • budem učio, budeš učio, bude učio, budemo učili, budete učili, budu učili
        • Ako budeš učio, položit ćeš ispit.
        • radnja zavisne surečenice (učenje) preduvjet je za ostvarenje radnje glavne surečenice (polaganje ispita)
  • kondicional prvi - pogodbeni način; glagolski oblik kojim se izriče pogodba, želja, namjera, mogućnost vršenja radnje
    • tvori se od aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog
      • plesao bih, plesao bi, plesao bi, plesali bismo, plesali biste, plesali bi
        • Voljela bih ići na more.
  • kondicional drugi - glagolski oblik kojim se označuje uvjet (pogodba) u prošlosti
    • tvori se od kondicionala prvog pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
      • bila bih plesala, bila bi plesala, bila bi plesala, bile bismo plesale, bile biste plesale, bile bi plesale
        • Bio bih te nazvao da sam stigao na vrijeme.

Glagolska stanja

• Glagolskim se stanjem izriče odnos između subjekta i glagolske radnje. Glagolsko stanje može biti radno (aktiv) i trpno (pasiv).
  • Radno stanje (aktiv) pokazuje da je subjekt taj koji vrši radnju:
    • Ona je ispitala.
  • Trpno stanje (pasiv) pokazuje da subjekt trpi radnju:
    • Ona je ispitana.
      • Vršitelj radnje ne spominje se jer je nevažan ili nepoznat.
      • Pasivni su oblici česti u tekstovima publicističkoga stila.

Tvorba pasivnih oblika

• Pasivni se oblici tvore od aktiva pomoćnoga glagola biti ili bivati i glagolskoga pridjeva trpnoga određenog glagola.
• Pasiv je moguće tvoriti i od povratne zamjenice odnosno čestice se i aktivnoga glagola:
  • Članovi savjetodavnoga tijela biraju se na tri godine.
  • Pasivni se oblici tvore od aktiva pomoćnoga glagola biti ili bivati i glagolskoga pridjeva trpnoga određenog glagola.
    • Takav je pasiv čest u tekstovima administrativnoga i znanstvenog stila.

Upotreba glagolskih vremena i načina

Apsolutna upotreba

• neutralna je upotreba glagolskih oblika u kojoj se promatra vrijeme u kojemu se govori
  • sadašnjost se izražava prezentom:
    • Pišem zadaću.
  • prošlost se izražava perfektom, pluskvamperfektom, aoristom i imperfektom:
    • Jučer sam čitao lektiru.
  • budućnost se izražava futurom prvim i futurom drugim:
    • Sutra ću pospremiti sobu.
• neutralna upotreba glagolskih načina:
  • zabrana i zapovijed izražavaju se imperativom:
    • Pospremi sobu!
  • mogućnost se izražava kondicionalom prvim i kondicionalom drugim:
    • Želio bih odličnu ocjenu iz matematike.

Relativna upotreba

• upotreba glagolskih vremena u kojoj se promatra vrijeme o kojemu se govori
• prezentom se može izreći:
  • prošlost (historijski / pripovjedački prezent):
    • Jučer vidim njega u školi.
    • Jutros sjednem ja u vlak i shvatim da se vozim u suprotnom smjeru.
  • budućnost (futurski prezent):
    • Sutra idem u Zagreb.
    • Dolazim za pet minuta.
  • svevremenost (svevremenski / poslovični prezent):
    • Tko rano rani, dvije sreće grabi.
    • Sva živa bića umiru.
• perfektom se može izreći:
  • budućnost (futurski perfekt):
    • Ako ne položimo maturu, izgubili smo godinu.
    • Ako ne dođeš na rođendan, nastradao si.
  • svevremenost (svevremenski / poslovični perfekt):
    • Došli divlji pa istjerali pitome.
    • Prošla baba s kolačima.
  • zapovijed (futurski imperativ):
    • Da si se odmah vratila!
    • Da vas nisam čula!
• futurom prvim može se izreći:
  • prošlost (historijski / pripovjedački futur)
    • Dugo bijaše mir. Tek sedmi dan reći će kraljević svojemu ocu.
  • svevremenost (svevremenski / poslovični futur)
    • Mnoge će vode poteći Savom.
  • zapovijed:
    • Sutra ćeš otići ravnatelju i priznat ćeš mu sve.
• aoristom se može izreći:
  • budućnost (futurski aorist):
    • Ako se ne promijenimo, izgubismo sve.
  • svevremenost:
    • Dođoše divlji, istjeraše pitome.