Pripovjedni postupci

Ponavljanje epike

U fokusu je epike događaj koji se pripovijeda i/ili opisuje te nastaje priča. Nju pripovijeda pripovjedač. U epskim djelima uočavamo nekakvu radnju te dominira objektivnost jer se ne izriču osjećaji kao u lirici. Međutim, to ne znači da subjektivnost nije moguća i u epici.

Tema književnog teksta kao smislene cjeline jedinstveno je značenje djela. Radi se o kombinaciji sadržaja i smisla danog teksta (ideja i značenje) – ono o čemu djelo govori.

Postoji nekoliko načina kojima se priča iznosi čitatelju ili slušatelju, a ti se načini nazivaju pripovjedni postupci. Pripovijedanje je najjednostavniji pripovjedni postupak u kojem pripovjedač redom iznosi što se događa u djelu.

Pripovjedač je element književnog teksta, točnije glas koji u govori u pripovjednim tekstovima. On nije autor djela. Uloga pripovjedača može biti dodijeljena jednom od likova priče, promatraču zbivanja ili nekome tko se uopće ne pojavljuje u samoj priči. Čak i kad se autor pojavljuje kao jedan od likova u tekstu i govori o događajima iz svoje perspektive, taj lik autora u priči je pripovjedač, a ne osoba koja je tekst napisala. Pripovjedač u djelu može ocrtati stav prema događaju, likovima i uvelike utjecati na razumijevanje teme i ideje književnog teksta.

S obzirom na lice iz kojeg se pripovijeda razlikujemo pripovjedača u prvom, drugom i trećem licu. Pripovjedač u prvom licu (ja-forma, ich-forma) nepouzdani je pripovjedač jer događaje iznosi iz svoje pozicije, odnosno njegovo viđenje događaja nije objektivno. On je, naime, jedan od likova priče. Također ga se često naziva subjektivnim.

Pripovjedač u trećem licu pouzdani je pripovjedač jer se najčešće radi o glasu koji ne pripada ni jednom od likova i nalazi se izvan samih događaja pa ih može objektivno opisivati. Uz pouzdanog se pripovjedača često pojavljuje i pojam sveznajućeg pripovjedača jer su mu poznati svi detalji priče kao i osjećaji i razmišljanja likova. Također ga se često naziva objektivnim, neutralnim.

Pripovjedač rjeđe može biti i u drugom licu te se tada izravno obraća liku ili čitateljima.

Osim pripovijedanja u djelima pronalazimo opisivanje, dijaloge i monologe, koji su također pripovjedni postupci. Opisivanje nije iznošenje radnje, već dočaravanje kakvog prostora, izgleda ili postupka. Dijalog je razgovor između minimalno dvoje likova, a monolog je govor jednog lika koji može biti vanjski ili unutarnji (može biti izgovoren ili prikazan u obliku razmišljanja lika).

Pripovjedni postupci uvode nove motive u književno djelo i povezuju već poznate motive.

Ako ciljaš na 4 ili 5...

Fokalizator je perspektiva iz koje se gleda. Primjerice, pripovjedač je u 3. licu, ali događaje u djelu promatramo iz perspektive nekog od likova.