Klasična književnost (antika)

Nazivom antika (lat. star ili starinski) obuhvaćena sva društvena, kulturna i politička djelovanja od početaka razvoja grčke kulture, širenja njezina utjecaja na okolne prostore, preko razvoja rimske kulture i njezina utjecaja, sve do pada Zapadnog Rimskog Carstva. Drugim riječima, radi se o razdoblju od 8. stoljeća prije Krista do 476. godine. Početkom antike u književnosti smatra se pojava Homerovih epova Ilijade i Odiseje. Oni započinju novo razdoblje zato što se radi o zapisanim umjetničkim tekstovima. Naime, dotad su se umjetničke tvorevine i znanja prenosila usmeno.

Antika cijeni ljepotu u umjetnosti, tj. estetsku ulogu književnosti. Svaka antička književna vrsta i svaki rod određeni su formama i pravilima od kojih se ne odstupa neovisno o tome radi li se o vrsti stiha, načinu pripovijedanja, tipu likova ili poruci koje djelo prenosi publici. Zbog svega toga antika postaje polazištem europske kulture.

Grčka književnost

Začetnikom epike općenito smatra se Homer. Nepoznato je je li sam zapisao svoje epove ili ih diktirao nekom pisaru, ali upravo to što su zapisani omogućilo im je da osnaže svoju strukturu i zadrže je tijekom stoljeća. Iako su vjerojatno utemeljeni na usmenim predajama, epovi su zahtijevali individualnu intervenciju u naraciju. Usmene su forme bile mnogo kraće, ali Homer je znao organizirati tekst tako da se može izvoditi u nastavcima i zadržati pažnju publike. Ilijadu i Odiseju književna kritika smješta u drugu polovinu 8. stoljeća prije Krista.

Rimska književnost

Glavni je predstavnik rimske epike Publije Vergilije Maron, autor epa Eneida. Eneida je objavljenja 19. godine prije Krista, nakon Vergilijeve smrti. Vergilije je svoj ep pisao po uzoru na Ilijadu i Odiseju (stih, kompozicija, mnoštvo likova, digresije, epizode, invokacija).

U 7. i 6. stoljeću prije Krista u književnosti se počinju pojavljivati književne vrste koje se formom i tematikom razlikuju od epa. One su kraće i najčešće svjetovnog karaktera (ljubavna lirika, oda, epigram). Lirika je dobila naziv prema glazbenom instrumentu liri jer su se pjesme u početku pjevale ili recitirale uz glazbenu pratnju.